Hvala, Kutino, za ISTINU o Vukovaru!

Autor: Andrija Kačić-Karlin/ 7 Dnevno/ 2. listopada 2015.

Kada će nekoga u budućnosti zanimati što se događalo u Vukovaru, kako su malobrojni hrvatski vojnici zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu događanja na krvavom Sajmištu u Vukovaru. Braneći ga do zadnjeg daha, ne predajući se nipošto. To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu...

Priznajmo, nedostaje autentičnih svjedočanstava iz bitaka koje su prelamale povijest. Priča onih iz rovova, juriša, priča ranjenih, priča onih koji su sudjelovali u borbama. Povijesna literatura prepuna je djela generala, političara, povjesničara, no nedostaju djela onih koji su krvarili, gubili prijatelje, nestajali, ginuli…

Priznajmo, nadalje, voljeli bismo iz prizme hrvatske povijesti pročitati priču ratnika s Galicijske bojišnice u Prvom svjetskom ratu, priču ratnika koji su se borili na Krbavskom polju… Istina, neki su pokušavali nuditi svoje priče iz Drugog svjetskoga rata, s obje strane, no prave knjige o iskustvima na bojišnici na način kako je to opisao Damir Markuš-Kutina, borac HOS-a u Vukovaru do zadnjeg dana – dosad nije bilo. Pisana u prvom licu, kao spomen na 27 poginulih suboraca iz njegove skupine od 58 članova – vrijednost je koja će se čitati i za sto, tristo i tisuću godina! Kada će nekoga u budućnosti zanimati što se događalo u Vukovaru, kako su malobrojni hrvatski vojnici zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu ratnih vukovarskih događanja.

Vrijednost Markuševe knjige

I to na krvavom Sajmištu u Vukovaru. Braneći ga do zadnjeg daha, ne predajući se nipošto, Damir Markuš, valja naglasiti, imao je puno pravo napisati to što je napisao. On nije čovjek pera, slova, rečenice, on je običan hrvatski čovjek koji se od prvih dana uključio u obranu Domovine i sam je s istomišljenicima tražio da ide tamo gdje je najteže. U Vukovar, opkoljen i razoren, namjeravajući ga štititi i braniti dok ne dođe bolje vrijeme, pojačanje, mir, bilo što…

Vrijednost Markuševe knjige navlas je ista vrijednosti koju je on dao hrvatskoj slobodi, izlažući sebe pogibelji. On je svojim jednostavnim rečenicama, bez previše mudrovanja, objasnio kako je izgledao rat u Vukovaru, kakve su se borbe vodile, te što su ti obični momci mislili za vrijeme i u predasima između borbi. To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar, koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu, bez obzira na sve špekulacije koje su se pojavljivale i tada i kasnije. Borci iz Vukovara, iz svih hrvatskih krajeva i dijaspore, njih manje od dvije tisuće, junački su odolijevali nekoliko puta snažnijem neprijatelju, a Markuš je bio tamo s njima, neprestance na prvoj crti. Tri puta ranjen, izgubivši prijatelje, ostao je priseban do zadnjih trenutaka kada se u proboju dokopao slobodnog hrvatskoga teritorija.

Ni poslije rata Markuš nije mirovao. Sudjelovao je u brojnim akcijama za pomoć suborcima, za čuvanje istine o Domovinskom ratu, no s knjigom je napravio svoje životno djelo. Nesumnjivo, njegov doprinos obrani Vukovara i Hrvatske njegovo je životno djelo, koje je sada pretočio u knjigu, koja će ostati zauvijek. Zauvijek! To je bitno!

Dakle, Markuš se u svojoj ideji vodilji u stvaranju priče okrenuo običnoj publici koju ne zanimaju odveć politička spletkarenje i pitanja: “Što bi bilo da je bilo?” Njega zanima samo što se događalo na prvoj liniji obrane, gdje se svakodnevno ginulo. On pokušava svojim ratnim pričama dati nam na znanje veličinu žrtve onih koji su se našli oči u oči s tenkovima, avionima, mitraljezima, bombama, granatama. Sve kako bi zaštitili grad i Domovinu, ljude i djecu u Vukovaru. Ne bježeći u patetiku, već navodeći činjenice, Markuš se držao svoje i ratne prošlosti suboraca, dočaravajući svaki trenutak – od prvog ataka na Vukovar, pa sve do pada grada i proboja s malobrojnim preživjelim prijateljima.




U knjizi su izvrsna dva predgovora, povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra, Ante Nazora i urednika knjige, povjesničara Tomislava Šulja. Nazor u Markuševoj knjizi vidi dimenziju vrijednog memoarskog gradiva jedne vojne postrojbe koja je imala više od 50 posto gubitaka. Kao uistinu mjerodavan na svom stručnom povjesničarskom terenu, Nazor smatra kako je Markušev rukopis bitan izvor za potpuno razumijevanje bitke za Vukovar, te da se u knjizi uistinu može osjetiti silno domoljublje i čovjekoljublje koji su bili presudni za branjenje Vukovara i Hrvatske.

Tomislav Šulj se očito svesrdno trudio izvući iz Markuša sva sjećanja iz njegove, zacijelo, slomljene memorije. Moramo to shvatiti, jer borac Markuševog kalibra koji se toliko puta suočio sa smrću, nestankom prijatelja i ranjavanjima, sigurno se i nije mogao svega sjetiti. I sam Šulj priznaje kako je Markuša i tjerao i nagovarao i čekao da se sjeti što više detalja. Šulj zaključuje kako će se s ovom knjigom otkloniti stereotipi o nekim nametnutim pitanjima o vrijednostima Domovinskog rata, a hrvatska javnost, još uvijek neupućena, konačno će se suočiti sa zaslugama HOS-a, zbog velikih žrtava njegovih bojovnika u Domovinskom ratu. Šulj također u Markuševoj knjizi vidi sjajnu prigodu da se s pričom o borbi Vukovara i Hrvatske upoznaju i budući naraštaji. Izdavač knjige je UBSDRHL iz Hrvatskog Leskovca.

‘Svjetlo raja u paklu sadašnjosti’




Autor Damir Markuš se, pak, nije libio u knjigu uvrstiti i neke divne radijske uspomene Hrvatskog radija Vukovar, autora Siniše Glavaševića, priznajući kako im je njegov glas bio “svjetlo raja u paklu sadašnjosti”.

Išao je Markuš i dalje, pokazujući nesebičnost u promicanju istine o Vukovaru. Tako su u njegovoj knjizi pomno preneseni dijelovi knjige neprijateljskog, srpskog vojnika koji je također sudjelovao u borbama u Vukovaru, baš na Sajmištu gdje se borio i Markuš. Iako su se držali na nišanu, obojica su preživjeli i nevjerojatno je zanimljivo spoznati iste događaje viđene s obje strane bojišnice. Riječ je o knjizi Srbina Gorana Ivankovića – “Vukovarski dnevnik”.

Knjigom “58” – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca, Markuš je na 248 stranica i sa 107 ekskluzivnih ratnih fotografija, svakom domoljubu podastro iskonsku istinu vukovarske bitke, s prve crte, iz rova, ispred tenka. Nije se bavio filozofijama i nagađanjima; on nam je dao i ostavio ono najljepše – ISTINU o Vukovaru!

Hvala, Kutino!

Autor:Andrija Kačić-Karlin/ 7 Dnevno/ 2. listopada 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.