Komentar
Domovina

FOTO Franji Tuđmanu ne pakirati!

16:45 06.09.2017 - Marin Vlahović

”Tuđmanu ne pakovati“, rečenica je koju je izrekao Josip Broz Tito, kada je Franji Tuđmanu prijetila dugogodišnja robija. Na kraju je Tuđman ipak završio u zatvoru i to u više navrata, ali ostaje dojam kako ga je Tito makar djelomično zaštitio.

Za Franju Tuđmana kod Tita založio se Miroslav Krleža, s kojim je budući prvi hrvatski predsjednik imao prijateljske odnose. Sve su ovo uglavnom poznati detalji iz naše suvremene prošlosti, ali Franjo Tuđman je kompleksna ličnost, za čije je bolje razumijevanje potrebno kronološki sagledati njegov životni put, pa i pročitati literaturu koju je pisao, kao i dnevnik koji je godinama vodio. Ti dnevnički zapisi otkrivaju čovjeka koji je stalno radio na sebi. Neprestano je čitao i pisao, a pokušavao je održavati i fizičku formu te zdravlje svakodnevnom vježbom. Iluzije koje je imao o socijalizmu nestajale su postupno u skladu s vremenom u kojem je živio. Trebala su mu desetljeća da konačno samome sebi prizna kako su mu oca, također istaknutog partizana i prijeratnog HSS-ovca, ubili komunisti.

Od Andrije Hebranga do hrvatskog proljeća

Nacionalno osviještena ljevica unutar partizanskog pokreta, koju je predvodio Andrija Hebrang, doživjela je sudbinu sličnu ustašama i domobranima. Oni koji su preživjeli te godine, ili nešto kasnije progledali, borili su se za Hrvatsku i s pozicije istaknutih članova Komunističke partije Jugoslavije. Zastupali su interese hrvatskog naroda, u skladu s tadašnjim mogućnostima poticali društvene promjene i mijenjali sustav iznutra. To, naravno, nije ljevica kojoj su pripadali Račan, Stjepan Mesić, ili Ante Josipović, nego većinom proljećari, ali i pojedinci o čijim se zaslugama malo toga danas zna, a još manje priznaje. Svako bira svoje bojno polje. Dio emigracije upuštao se u oružane akcije, a hrvatski intelektualci skidali su ciglu po ciglu sa zidova tamnice zvane Jugoslavija. Metode su bile različite, ali cilj je bio isti. I svatko je riskirao nešto. Jedni život, drugi karijeru i slobodu.

 Jocker – vadi Tuđmana iz groba

Kada im ponestane drugih argumenata, takozvane antife u Hrvatskoj, koriste jocker- vadi Tuđmana iz groba. U pitanju je patetična i gadljiva manipulacija koja se oslanja na hipotetsko seljakanje povijesne ličnosti kroz vrijeme. Što je Tuđman govorio o HOS-u 1991. i što bi Tuđman na istu temu rekao 2017., u potpuno izmijenjenim okolnostima, nije usporedivo.

Trebamo li podsjetiti da je jedan od glavnih provokatora koji se pozivao na ustaške pobjede ranih devedesetih, bio nitko drugi nego Stjepan Mesić, današnja maskota „antifašista“?  Tuđman nikada nije radio takve kopernikanske obrate. Bio je realan domoljub i kao takvoga ga treba promatrati. Hrvatska na početku ratnih sukoba nije imala puno prijatelja. Stranačka vojska HSP-a, s pratećom ustaškom ikonografijom, definitivno je doprinijela odgodi međunarodnog priznanja pa i davanju zelenog svjetla Slobodanu Miloševiću i JNA da se obračunaju s hrvatskim težnjama slobodi i neovisnosti.

Da je HOS imao kroz cijeli rat isti status kao i regularne postrojbe hrvatske vojske, 1995., umjesto na bosanske Srbe, vrlo vjerojatno, NATO bi avionima raketirao naše položaje i vrlo je upitno bi li ikada mogli provesti oslobodilačke akcije poput „Bljeska“ i „Oluje“. Odmakom od vojne i političke simbolike NDH, Franjo Tuđman je nakon puno uvjeravanja i mučnih pregovora, uspio pridobiti dio međunarodne zajednice da uvaže interese i višestoljetnu želju čitave nacije za samostalnom državom.

tudjman.hr

Realno domoljublje i stoka sitnog zuba

Ne smijemo zanemariti ni moć udbaša koji su ga u to doba okruživali. Nedvojbeno, Hrvatska je u prvim godinama pod Tuđmanovim vodstvom bila prisiljena na velike kompromise, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici. Tuđman je prema HOS-u imao odnos, kakav je u dobroj mjeri mogao, ili morao imati.

Nakon mirne reintegracije, koja je provedena kako bi se izbjegle velike ljudske žrtve, predsjednik postaje polako svjestan svih dugoročnih implikacija pakta kojega je sklopio s antihrvatski nastrojenim kadrovima. Iako je imao težak karakter, trpio je nevjerojatna poniženja. Usred rata, Feral Tribune ga je izvrgavao javnom ruglu. Dezintegracija Hrvatske počela je praktički istodobno s njezinim oslobođenjem, ako ne i ranije.

Ali, budući ga ljevica vazda vadi iz groba, u svrhu analize, postavimo teoretsko pitanje: kako bi se Franjo Tuđman danas ponašao prema pozdravu „Za dom spremni“ i spomen-ploči poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu? Kada sagledamo Tuđmanov život i političko djelovanje u cjelini kroz različite vremenske epohe, onda možemo zaključiti kako je bio domoljub, onoliko koliko je to bilo mudro i u teškim okolnostima izvedivo.

Zaokruživanjem svih naših ciljeva te ulaskom u Europsku Uniju, sasvim izvjesno, ponašao bi se poput suverenog vladara neovisne države. Ostvarivanjem svih ciljeva, ne bi se više dao ucjenjivati, ni od koga, a kamoli Milorada Pupovca ili čak State Departmenta. Na agresivne sugestije iz svijeta, znao je reagirati vrlo burno. S radnog sastanka tako je izbacio i Madeline Albright, u to doba, možda i najmoćniju ženu svijeta. Ove što se na njega sada stalno pozivaju, izmučen i bolestan, prokleo je, nazvavši ih „stokom sitnog zuba.“ Doduše, da je Tuđman živ i zdrav, ne bi ni trebao pozdrav „Za dom spremni“,  jer nam domove nitko ne bi ugrožavao. Zato gospodo, Tuđmanu ne pakirati!

tudjman.hr

 

Vijesti Novac Sport Domovina Magazin Planet-X
Povratak na vrh