4. gardijska brigada

DVA MJESECA NAKON OLUJE: Pauk je poginuo kada je rat za mnoge bio gotov

Autor: Snježana Vučković

Prošle su 22 godine od smrti generala i legende 4. gardijske brigade, Andrije Matijaša Pauka. Pauk, o kojem je teško govoriti bez epiteta vitez, heroj ili junak, po kojem je čuvena 4. gardijska brigada, kao i kninska vojarna dobila ime, jedno je od najupečatljivijih imena među profesionalnim vojnicima, a njegov ratni put pun je pobjeda koje je ostvario kao jedan od najvećih stručnjaka za tenkove i oklopnu borbu. Ova nezaustavljiva ratna veličina je kao zapovjednik jedne satnije 4. gardijske brigade pročešljalo niz bojišnica, od dubrovačke pa do šibenske i zadarske, a bio je poznat i po dizanju morala vojnicima uzvikom: ‘Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja’. I tako je i bilo… Osim toga, ranjen je tri puta u istom danu, previo rane i vratio se na prvu liniju.

Andrija Matijaš Pauk bio je profesionalni vojnik i prije rata. Kao stručnjak za tenkove i oklopnu borbu sa svojim znanjem bio je više nego dobrodošao u trenutku napada na Hrvatsku. “Vatreno krštenje” doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku, u kojoj je ostao do kraja. Kada kažemo do kraja, onda tako i mislimo. Pauk je poginuo 9. listopada 1995. godine, kada je rat za mnoge bio gotov. Matijaša je smrt zadesila tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić–Grad.

SMRT OD METKA

Umirovljeni pukovnik Nediljko Grubišić o njegovoj pogibiji kratko je izjavio:

”Pauk je poginuo u akciji Južni potez i to rikošetom metka strojnice koji je ispucan s neprijateljskog, onesposobljenog tenka! Poginuo je u zapovjednom vozilu, a dio metka ga je pogodio iza lijevog uha”.

Smrt od metka, mnogi će reći, posljednjeg dana rata, svjedoči o bliskoj borbi te predanosti i hrabrosti Pauka čiji odlazak većina njegovih suboraca ne prihvaća ni danas. Njegova supruga Nada potvrđuje da je Andrija Matijaš Pauk bio isključivo i prije svega–vojnik. Prisjetila se riječi koje je često izgovarao:

“Moja stranka je Hrvatska vojska, a politika je mlaćenje prazne slame”, kazivao bi Pauk, okretao leđa politikanstvu i vraćao se na bojišnicu.

“Geleri su mu bili po cijelom tijelu, no on bi samo stavio zavoje i nastavio dalje. Kad je treći put ranjen, a nije imao namjeru odustati, iako ga više stopalo nije slušalo, zapovjednik general Janko Bobetko izdao je zapovijed da ga se zarobi poput pripadnika neprijateljske vojske. Bio je to jedini način da ga se zaustavi. Pritom nikada nije patio od činova, dok su neki išli za tim da pošto-poto postanu generali, on nikada nije htio čin i zato mu je čin general-bojnika dodijeljen posthumno”, prisjetila se za medije Paukova udovica.

Autor: Snježana Vučković