Bivši urednik Braniteljskog portala Mladen Milošević odrađen iza kulisa u režiji tame i zlih vremena!

Autor: T. Budak

Presudu Županijskog suda koju je Miloševiću izrekla sutkinja Jadranka Biga Milutin koja u karijeri primjerice bilježi neriješenu trakavicu u trajanju od nevjerojatnih 15 godina na okolnosti gospodarskog kriminala i lopovluka u iznosu od skoro 13 milijuna kuna iz vremena 1996/1997 godine, potom je kao jaje jajetu u žalbenom postupku potvrdila njezina sugrađanka i iznimno bliska prijateljica na privremenom radu na Vrhovnom sudu Senka Klarić Baranović.

Pravda u Hrvatskoj je izgubila ravnotežu!

Mladen Miošević, osnivač i donedavni urednik respektabilnog Braniteljskog portala i voditelj Udruge i Zadruge Hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Knin, blago rečeno teško je stradao u pravosudno-policijskoj sačekuši u kojoj je po nalogu Partije, fasovao 22 mjeseca zatvora i povrat 1,4 milijuna kuna zbog “dokazane” pronevjere, piše Braniteljski portal.

Ipak, kada se ovlaš manirom sudskog vježbenika preleti po stanju presude klasificiranoj u par stranica Županijskog suda u Šibeniku, teško se oteti dojmu da je isti u debeloj  insuficijenciji s činjeničnim materijalnim dokazima, poglavito bez izjava svjedoka koji “su teretili” Miloševića. Pače, nema ih nigdje ali su zato izostavljeni svi mnogobrojni koji su odreda svjedočili u Miloševićevu korist.

Da farsa ili obrazac klasične sudske egzekucije bude učinkovit, presudu Županijskog suda koju je Miloševiću izrekla sutkinja Jadranka Biga Milutin koja u karijeri primjerice bilježi neriješenu trakavicu u trajanju od nevjerojatnih 15 godina na okolnosti gospodarskog kriminala i lopovluka u iznosu od skoro 13 milijuna kuna iz vremena 1996/1997 godine, potom je kao jaje jajetu u žalbenom postupku potvrdila njezina sugrađanka i iznimno bliska prijateljica na privremenom radu na Vrhovnom sudu Senka Klarić Baranović.

To je doznajemo iz pravosudnih izvora naišlo na potvrdu odavnih sumnji u besprijekornu učinkovitost stvorenog linka ili fluida simbioze rečenih pravosudnih djelatnica godinama u svrhu odrađivanja otezanja raznih postupka do biološke konačnice aktera, oslobađanja istih ili kao u slučaju Milošević – rekordno ekspresne egzekucije po nalogu koja se od dana policijske obrade do potvrde Vrhovnog suda obavila u zapanjujućem vremenskom roku od cirka 8 mjeseci, čak i manje ako se iz godišnjeg kalendara odbjiu vikendi,  blagdani i godišnji odmori sudaca. Naravno, tu je uračunato i 30 dana pritvora koje je Milošević odgulio u šibenskom zatvoru i za koji “odmor”, gle čuda, sutkinja Milutin nije znala sve do trećeg ročišta i diskretne sugestije predstavnika tužiteljstva te potvrde samog zaprepaštenog osuđenika u stvorenoj mučnoj atmosferi scenarija prepisanog iz Kafkinog Procesa… O tempora o mores.

Da bude još paradoksalnije, Milošević u istragu nije pritvoren tradicionalno kako se to radi u startu obrade zbog mogućeg utjecaja na svjedoke ili bijega, već je uhićen naknadno nakon par mjeseci. Tom prilikom policija je zbog općeg dojma obavila pretragu Miloševića stana i automobila u kojemu nisu našli nikakva minsko-eksplozivna sredstva, naprave,oružje ili streljivo, nego tek beštek hladnog pribora iz kompleta za 12 osoba.

Također tijekom pretrage službenici su se lako mogli uvjeriti kako progonjena osoba M. živi iznimno skromno bez ikakvih uresa blagostanja kao i naznaka da potiho uživa u milijunskoj lovi koju mu pošto-poto žele nametnuti da je maznuo.




Ipak,ono što je u cijelom slučaju najznakovitije je činjenica kako je Mlošević pao nakon kolokvijalno kazano loše vođenog knjigovodstva pri čemu je u istrazi glede kretanja novca izuzeta knjigovođa koja je uzgred  kroz obrt državi bila dužna skoro pola milijuna kuna,te nakon prvostupanjske presude ista zatvara obrt na svoje ime ali ga ponovno otvara na ime sina,te se u istom zapošljava kao djelatnica čime je stvorena osnovana sumnja u klasičnu ucjenu uz kasnije pogodovanje. Iz presude također zapinje za oko dojam kako je Milošević u rečenoj Udruzi i Zadruzi djelovao sam što je nespojivo u naravi jer su oba subjekta imala svoja rukovodna i nadzorna tijela koja se u istražnim radnjama pozitivno svjedočili za Miloševića.

Konačno, budimo iskreni.

Mladen Milošević je odrađen iza kulisa u režiji tame i zlih vremena za koja smo nakon svitanja demokracije pomislili da je zauvijek nestalo. Pao je jer je nekome smetao na dnevno političkoj bazi poglavito kroz rad i djelovanje Braniteljskog portala. Pao je i trebao je biti ugašen na prekidač jer je tzv. “domoljubima” na kninsko-provincijskoj dnevnoj bazi mogao prouzročiti štetu u vidu prezentacije pravog stanja njihova grlatog žestokog hrvatstva i friziranog make upa kolaboracije s notornim aboliranim pripadnicima SAO Krajine.




Pao je na državnoj razini primjerice 2014. godine na Plitvicama kada su svi mediji tvrdili kako je na Krvavi Uskrs bio izviždan cijeli državni vrh ali kada se pogleda Miloševićeva snimka na Braniteljskom portalu vidljivo je da su svi lagali. Pao je potom na Trgu bana Jelačića kada su svi tvrdili kao na velebnom skupu ima par tisuća okupljenih dok su kamere Braniteljskog portala i slijepcu ukazale kako se radilo o preko 60 tisuća okupljenih. Pao je kada je na portalu jedini dokazano ustvrdio kako napad na pravoslavne bogoslove iz manastira Krka nije bio napad na nevino mlađahno svećenstvo već sukob hrvatske mladeži u Kistanjama s mladim četnicima i konačno definitivno je pao što je resursima Braniteljskog portala stao iza SOHV-a i opravdanog prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj 66 i trebao je valjda kao takav biti ušutkan.

Ipak budimo pravedni i prema drugoj strani koja ga je osudila te joj zbog objektivnosti ne treba uskratiti prostor. U svrhu toga idemo vidjeti tko je uvažena sutkinja Vrhovnog suda Senka Klarić Baranović koja je u procesu M. bila predsjedateljica sudskog vijeća koje je potvrdilo presudu Županijskog suda u Šibeniku. Senka Klarić Baranović je u Vrhovni sud RH došla 1994. godini u funkciji svojevrsnog stručnog savjetnika, vjerovali ili ne,  nakon samo jedne godine sudačkog rada u Županijskom sudu u Šibeniku. Prema neslužbenim informacijama, zahvaljujući Milanu Vukoviću koji ju je posebno protežirao, postala je 1995. godine i sucem Vrhovnog suda.

Inače, u domicilnom sudu u Šibeniku kotirala je godinama kao “partijski sudac”, što u našim okolnostima nije nimalo neobično znade li se da je Senka Klarić Baranović bila iznimno politički aktivna do demokratskih promjena. Obnašala je dužnost člana Kadrovske komisije Općinskog komiteta SK, bila član Predsjedništva međuopćinske Konferencije SKH za Dalmaciju, naposljetku i delegat na zadnjem Kongresu SKJ u Beogradu. Za pretpostaviti je da je morala uložiti znatno veći profesionalni trud ne bi li se dokazala u odnosu na svoje “pravovjerne” kolege.

Pametnom dosta uz digresiju kako je nedavni prijedlog da se ozakoni obvezno kontrolno poligrafsko testiranje svih sudaca naišlo na strahovit otpor u njihovim redovima i redovima svih onih što se kunu u pravednost što dovoljno govori sve o istima.

Mladen Milošević ili gospodin M. u svome kafkijanskom slučaju tu povlasticu nije imao. Imao je dan kada je božica pravde s povezom oko očiju definitivno pala na ispitu pravednosti i krišom povirila kroz dioptriju dviju prijateljica koje su lakonski  za svoj opstanak u političkom i osobnom kameleonstvu povukle ručicu giljotine čvrsto štiteći svoj i Partijin položaj do poznih godina čime su se opasno približile svome argentinskom kolegi i rekorderu iz Corte Suprema uvaženom sucu Freytu u nevjerojatnoj dobi od 97 godina, kazano je na Braniteljskom portalu.

Autor:T. Budak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.