wikimedia
wikimedia

‘Makedonsko proljeće’ iskreirano uz pomoć Amerike

Autor: Viktor KODRIČ / 7dnevno / 30. prosinca 2016.

Tijesan izborni rezultat nakon izbora 11- prosinca govori da nije jasno tko bi Vladu mogao sastaviti, s obzirom na snažnu polarizaciju i koliko će ta Vlada uopće biti stabilna.Ono što je sigurno - velika koalicija između Grueskog i Zaeva nije moguća. Ponovljeni izbori zbog nemogućnosti sastavljanja Vlade, koji bi se održali paralelno s lokalnim izborima na proljeće sljedeće godine, nisu isključena opcija. Ovi izbori su pokazali da Makedonija, zahvaćena dubokom unutarnjepolitičkom krizom, ne  može sama naći izlaz iz te situacije

Izbori u Makedoniji održani 11. prosinca su prošli, tri dana bili su jedna od ključnih tema svih zapadnih i ruskih medija i nakon objavljenih rezultata, prema kojima su ”konzervativci” Nikole Gruevskog osvojili 51 mandat a ”socjalisti ” Zorana Zaeva 49, ,sve oko Makedonije se prilično stišalo. Makedonija je inače jedan od najvažnijih geopolitičkih punktova na Baklanu i vječno ”bure baruta”, kako ju mediji i analitičari vole nazivati. Tim više što taj izborni rezultat jamči samo jedno – a to je nastavak nove neizvjesnosti u toj zemlji u razdoblju pokušaja sastavljanja nove Vlade, koje bi moglo potrajati.

Tijesan izborni rezultat govori da nije jasno tko bi Vladu mogao sastaviti, s obzirom na snažnu polarizaciju i koliko će ta Vlada uopće biti stabilna.Ono što je sigurno – velika koalicija između Grueskog i Zaeva nije moguća. Podjele stvorene nemirima prije nepune dvije godine su prevelike, a jedina poveznica između VMRO-DPMNE i SDSM-a je deklarativna euroatlantska budućnost Makedonije, što je ionako imaginaran pojam u političkom govoru demokratski insuficijentnih zemalja. Ponovljeni izbori zbog nemogućnosti sastavljanja Vlade, koji bi se održali paralelno s lokalnim izborima na proljeće sljedeće godine, nisu isključena opcija. Ovi izbori su pokazali da Makedonija, zahvaćena dubokom unutarnjepolitičkom krizom, ne  može sama naći izlaz iz te situacije.

Izbori 11. prosinca su najavljivani kao referendum između dvije najveće stranke i očito je da nisu ispunili ni minimum očekivanja, ni označili spori početak raspleta duboke političke krize u kojoj se zemlja nalazi. Vladajući VMRO, s kontrolom većine poluga vlasti, snažnim utjecajem u medijima i financijski moćniji nego ikada i opozicijski  Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM), koji barata mnoštvom objavljenih i neobjavljenih saznanja o prljavom rublju vladajućih, od kojih su dio prije dvije godine pustili u javnost, i svakom laiku je jasno da je riječ o “materijalu” kojeg je Zaev dobio od američkih tajnih službi.

Projekt Velike Albanije

Obje velike stranke imaju stabilnu glasačku mašineriju s uporištem u isključivo ideološkoj osnovi. VMRO-DPMNE, premijera Nikole Gruevskog, podupire barem polovina od ukupno 300.000 umirovljenika i dobar dio zaposlenih u državnoj upravi (ukupno između 170.000 i 200.000), te dio  zaposlenih u privatnim kompanijama, uglavnom u građevinskom sektoru ili u novim stranim kompanijama, koji strahuju da možda neće biti posla za njihove kompanije ukoliko opozicija bude preuzela vlast, jer je država, osobito u zadnjih deset godina, najveći poslodavac privatnim kompanijama.

Najveći problem za obje velike stranke je pitanje, u kojoj su mjeri do birača doprli snimci objavljenih telefonskih razgovora koji kompromitiraju  državne dužnosnike. S obzirom na to da od 2011. godine VMRO-DPMNE ima potpunu kontrolu na tri od pet nacionalnih privatnih televizija i dobru kontrolu na javnom servisu, sasvim je izvjesno da su relativnu pobjedu Gruevskom donijeli većinski birači koji ne koriste internet-portale, već su uvjereni  da su “audio-bombe”’ laž, djelo stranih službi koje žele svrgnuti Gruevskog, koji Makedoniju brani od Albanaca i Grka. Takva je, naime, većinska percepcija konzervativnog makedonskog biračkog tijela, za koju bi se čak moglo i kazati da je u svojoj balkanski mitskoj jednostavnosti, djelomično i točna.

Makedonska kriza, o čemu sam već pisao,  nemirima je od prije dvije godine doživjela svoju kulminaciju, kada je šef socijalista Zaev u javnost pustio snimke vladajućih iz VMRO DPMNE koje razotkrivaju enormnu korupciju i teško kompromitiraju sve, uključujući i premijera Gruevskog. Veliki uvod u sve to je trajao godinama, upornim generiranjem međuetničkih sukoba i instrumentalizacijom  albanske manjine. Počelo je u Skoplju, a potom je val antimakedonskih demonstracija zahvatio Debar, Strugu, Ohrid, Gostivar, Kumanovo i Tetovo, a onda i Prištinu, Tiranu i Skadar.

Povod za prosvjede bila je doživotna kazna, koju je Osnovni sud u Skoplju odredio šestorici Albanaca zbog terorizma. Alil Demiri, braća Afrim i Agim Ismailović, Fejzi Aziri, Sami Ljuta i Haki Haziri, osuđeni su zbog ubojstva petorice Makedonaca 2012. u blizini skopskog naselja Smiljkovci. Slike nereda u Skoplju, u kojima je ranjeno 20, a uhićeno šest osoba, obilazile su svijet. Prosvjednici su uzvikivali: “Nismo teroristi, želimo pravdu”, “Jankulovska je terorist”, “Stop montiranim procesima” i klicali Oslobodilačkoj vojsci Kosova, dok su predstavnici EU-a, SAD-a, OESS-a i NATO-a u Makedoniji, zajedničkim priopćenjem pozvali Albance da se suzdrže od nasilja.

Presuda je, očito, bila samo povod za prosvjede kojima se, suprotno sporazumu iz Ohrida, pokušao utrti put federalizaciji Makedonije, nakon čega bi slijedilo ono o čemu su otvoreno počeli govoriti lideri dviju najvećih albanskih stranaka u Makedoniji – a to su zahtjevi da Albanci žive u granicama Velike Albanije. Prema njihovom mišljenju, taj projekt je, govorili su, ostvariv, samo je pitanje kako će i na koji način biti realiziran. Tomu u prilog išle su i parole, posebno one koje su izvikivane na skupovima u Tirani i Skadru: “Skoplje, srce Albanije” i “Jedan narod, jedan san”. Prosvjed u Prištini, pod nazivom “Protiv nasilja nad Albancima u Makedoniji”, završen je paljenjem makedonske zastave.

Makedonija je, nakon ukrajinske krize, postala jedno od glavnih geostrateških ”bojnih polja” između SAD-a i Zapada,  te Rusije, utemeljena, dakako, na kontroli plinskih pravaca. Čelnicima EU-a je jasno da bez plina iz Rusije nema ni energetske sigurnosti. I tu počinju političke igre i cjenkanja ispod stola, jer je upravo plin jedno od najsnažnijih oružja Rusije u diplomatskoj borbi protiv Zapada. Te igre su izrodile posve nelogičnu činjenicu, da se europske sankcije protiv Rusije ne odnose na energetski sektor. Nelogična je zato jer se u sankcijama jednu zemlju blokira tamo gdje je najsnažnija i ima najveći izvor prihoda. Europa je tako postupila svjesna da trećinu svojih potreba za energijom podmiruje iz ruskih izvora. Sjedinjene Države, po običaju, nisu bile sposobne predvidjeti poteze ruske diplomacije, koji su rijetko kada kratkoročni. I u Makedoniji su odmah organizirali ”potres”.

Albanci i većina u Sobranju

U godinu dana nakon prosvjeda zbog presuda Albancima, situacija se dodatno promijenila i zakomplicirala. Izbore u Grčkoj dobilo je Putinovo ”posvojče” – ekstremno lijeva Siryza, Turska je intenzivirala svoju suradnju s Iranom na području energetike i ideja o rusko-turskoj plinskoj alternativi počela je jačati. Da vrag u detaljima bude veći, podržao ju je i predsjednik Vlade male, ali u ovom slučaju strateški važne Makedonije – Nikola Gruevski, velika uzdanica Zapada, premijer razočaran izbijanjem pozivnice za NATO savez Makedoniji na summitu u Bukureštu 2008. i razočaran odnosom EU-a prema Makedoniji, zemlji koja čeka datum početka pregovora najduže u povijesti proširenja. I više je nego očito da su Amerikanci dali snimke tajno snimljenih razgovora premijerovu glavnom političkom suparniku, mladom socijalistu, a zapravo komunistu, Zoranu Zaevu. On je s njima zavitlao u javnost i sve ostalo je poznato. “Makedonsko proljeće” je iskreirano.

Kočo Danaj, albanski političar, lider Liste za prirodnu (veliku) Albaniju, u tom času ističe ključnu tezu kako ”vjeruje da bi stranci, tj. međunarodna zajednica, podržali bilo kakvo rješenje koje bi Albanci za sebe odabrali”, te traži veći angažman albanskih političara, ne samo iz Tirane i Prištine, nego i iz Skoplja i Ulcinja, kako bi ”Gruevski bio zaustavljen”. To znači da je ideja Velike Albanije samo američko oruđe za potpirivanje, izazivanje krize i platforma s koje će njome upravljati. U tom kontekstu treba znati jedno ”sveto pravilo”, a to je da Albanci nikad, ali nikad, neće djelovati ni na koji način bez američkog miga. Upravo to daje slobodu velikoalbanskom ideologu na huškački govor i, u stvari, zazivanje smrti Nikole Gruevskog. Bilo kakva ozbiljna reakcija Zapada na te riječi je izostala…

Albanci, o kojima ovisi formiranje većine u  makedonskom Sobranju, američki mig čekaju i sad. Otegotna okolnost je što se nova administracija u Washingtonu još nije formirala, situacija u BiH se komplicira i uzima američki fokus. Vjerovanje da će, prošle nedjelje  ponovljeni izbori u mjestu Tearce pored Tetova, promijeniti odnos snaga – propalo je. U tom  selu, čije dvije trećine stanovnika čine etnički Albanci, a jednu etnički Makedonci, u nedjelju su na ponovljenom glasovanju sudjelovala 402 birača, a 245 ih je svoj glas dalo Socijaldemokratskom savezu Makedonije, Zorana Zaeva.

Međutim, to nije bilo dovoljno da ta stranka otme jedan zastupnički mandat vladajućoj VMRO-DPMNE u VI. izbornoj jedinici i izjednači u ukupnom broju osvojenih mandata za 9. saziv Sobranja Makedonije. Albanske političke stranke su u većinski albanskom  mjestu osvojile samo tri glasa, iz čega bi se dalo zaključiti da su Albanci iz tog mjesta – prepustili Makedoncima da oni odluče pobjednika u destabilizirajućem političkom obračunu između dvije glavne  političke stranke koje čine etnički Makedonci, iako među članovima SDSM-a ima i poneki Albanac, poput poznatog  novinara Muharem Zekirija.

Konačni rasplet pratit će se sljedećih dana kroz aktivnost albanskih političkih stranaka. Pokušaj lidera DUI-a, Ali Ahmetija, da po preporuci iz Tirane okupi sve albanske stranke oko zajedničke platforme za pregovore s mogućim koalicijskim  partnerom na makedonskoj strani, nije uspio. Pozivu se odazvala samo Alternativa za Albance, Zijadina Sele, koja ima tri osvojena zastupnička mandata.

Čeka se mig Amerike…

Besa, Bilala Kasamija, odbila je sudjelovanje u tom albanskom okupljanju i izjasnila se za ostanak u opoziciji. Menduh Tachi, ”vječni” šef DPA-a, podnio je neopozivu ostavku na tu funkciju zbog katastrofalnih izbornih rezultata. Do izvanredne konvencije, DPA će voditi  Upravni odbor, a njen koordinator će biti sadašnji  glavni tajnik, Azem Sadiku. Makedonski mediji podsjećaju da je Sadiku, odmah po okončanju izbora 11. prosinca, izjavio da bi on odmah pregovarao o koaliciji za DUI i VMRO-DPMNE, jer ”DPA ima ponudu”, ”ali da je predsjednik tvrdoglav”. Tachi  je pred izbore uvjeravao da u koaliciju sa DUI i VMRO-DPMNE neće ići.

Dosad su u makedonskim političkim pregovorima sudjelovale po dvije strane s makedonske i albanske strane. Sada se procjenjuje da bi u tim pregovorima Besa, kao veliko iznenađenje izbora s 5 osvojenih mandata i kao  glavna albanska opozicijska  stranka, mogla zamijeniti DPA ili da se sadašnji format 2+2 promijeni u 2+4, pa da sve četiri albanske stranke sudjeluju u pregovorima.

Dok se čeka mig Amerike – VMRO-DPMNE je najavila da u pregovorima, u kojima se donose odluke koje u svakoj zemlji donose izabrani narodni zastupnici, neće sudjelovati ukoliko u njima budu predstavnici međunarodne zajednice.

Autor: Viktor KODRIČ / 7dnevno / 30. prosinca 2016.

ZADNJE VIJESTI