Davor Javorovic/PIXSELL

Hrvatska se mora opet približiti Americi!

Autor: Viktor Kodrič / 7dnevno / 16. prosinca 2016.

Odgovarajući na pitanja novinara za vrijeme posjeta hrvatskog premijera, kancelarka Merkel je jasno kazala da su sva otvorena pitanja između Hrvatske i Srbije bilateralna, te da ih Hrvatska sa Srbijom na taj način treba i riješiti, a da će Njemačka pomoći u tome, zbog čega je u ljeto 2014. utemeljila proces EU - Zapadni Balkan. Međutim, Plenković je, komentirajući istu stvar, dao do znanja da sva pitanja nisu bilateralna, poput pitanja nestalih u Miloševićevoj velikosrpskoj agresiji i pitanja manjinskih prava koja su ugrađena u poglavlje 23, koje obuhvaća vladavinu prava i ljudska prava i predstavlja temelj vrijednosti na kojima počiva EU

Službeni posjet Andreja Plenkovića Njemačkoj, bio je važan najviše zbog toga što je potvrdio tvrdi stav Njemačke oko proširenja EU-a na Srbiju. Odgovarajući na pitanja novinara, kancelarka Merkel, koja na izborima sljedeće godine ide po još jedan mandat, jasno je kazala da su sva otvorena pitanja između Hrvatske i Srbije bilateralna, te da ih Hrvatska sa Srbijom na taj način treba i riješiti, a da će Njemačka pomoći u tome, zbog čega je u ljeto 2014. utemeljila proces EU – Zapadni Balkan.

Plenković je, komentirajući istu stvar, dao do znanja da sva pitanja nisu bilateralna, poput pitanja nestalih u Miloševićevoj velikosrpskoj agresiji i pitanja manjinskih prava koja su ugrađena u poglavlje 23, koje obuhvaća vladavinu prava i ljudska prava i predstavlja temelj vrijednosti na kojima počiva EU.

Tog istoga dana, ministar Stier se u Bruxellesu na sastanku Vijeća za vanjske poslove, pozvao na temeljne vrijednosti EU-a, naglasivši da se hrvatska manjina u Srbiji i dalje ne obrazuje na svom jeziku i pismu, da udžbenici na hrvatskom ne postoje u srednjim školama, da nije dobio dodatna pojašnjenja koja je tražio i uz potporu Bugarske, Srbiji je do daljnjeg blokirano poglavlje 26 (obrazovanje) koje, inače, ne sadrži mjerila.

Nije riječ o potpunoj blokadi pregovora kakvu je nama nametnula Slovenija, jer za to je potrebno osmisliti prijedlog, naći potporu barem pet zemalja članica i sve to potvrditi i raspraviti uHrvatskom saboru (Pernara bi sigurno instruirao veleposlanik Azimov i on bi bio protiv, op.a), te nakon toga s tim zaključcima ići prema Bruxellesu i Beogradu. A za to sve treba vrijeme pa je očito procijenjeno da je efikasnije ići na ovakvu ad hoc blokadu jednog poglavlja, koja je bitna i zbog signala kojeg se šalje Europskoj komisiji koja za to pitanje, kao i za hrvatske stavove oko drugih pitanja vezanih za pregovore sa Srbijom –  uopće nije bila zainteresirana.

Blokada je stigla u vrijeme posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova Beogradu. U Srbiji je izazvala očekivanu burnu reakciju s – mnogo ”ustaša”.

Faktori njemačkog ‘savezništva’ sa Srbijom

Srbija još nije odlučila želi li u Europsku uniju ili ne. Ona i dalje jednu ”ručicu čvrsto drži za majčicu Rusiju”. Srbija, zapravo, pregovara s EU-om jer za ništa drugo trenutačno nema snage, a pregovori joj služe da tu snagu konsolidira i sebe repozicionira na mjesto vodeće zemlje jugoistoka Europe. Na taj način srpska politika i diplomacija na pregovore gledaju i u tome se jako oslanjaju na Njemačku koja je, kao neformalna liderica Unije, srbijanska najvjernija saveznica. Posebno nakon slabljenja francuskog utjecaja, dolaskom Francoisa Hollandea i Brexita, ekonomski moćna Njemačka praktički u EU vijeću više nema ozbiljnijeg korektiva. Zbog čega je to tako?




U svakom slučaju nije zbog toga što Nijemci ”vole” Srbe. Ili zbog našeg omiljenog obrasca ”ljubavi”, prema kojem se smatra da Nijemci ”vole” nas i da su nam “prijatelji”. U politici među državama nema prijateljstava i ljubavi, pa je njemačka potpora Srbiji višestruko interesno uvjetovana, jednako kao što je potpora nama početkom ’90-ih bila interesno uvjetovana, kada je Njemačka smatrala da Hrvatska u podjeli kolača, koji se sjekao krvavim ratom, treba biti pod njezinim obavještajnim nadzorom i u njezinu geopolitičkom dvorištu.

Više je faktora u trenutačnom njemačkom ”savezništvu” sa Srbijom. Vučić je svako malo u Berlinu na ”instrukcijama”. Faktor Rusije koja je sa Zapadom u hladnoratovskom stanju, faktor je njemačkog nacionalnog interesa. Rusija je pod jednim vidom EU sankcija. Njemačku, koju vode istočni Nijemci, Angela Merkel i predsjednik Gauck, s Rusijom drže stare spone koje su ostale i nakon pada Berlinskog zida i svoj, prije svega gospodarski interes kojeg su u Rusiji obilato ostvarili, u ovim prilikama odrađuju izravno, a ono što ne mogu, to čine  preko Srbije ili u to ime  Srbiji popuštaju. Njemačka i Rusija, uostalom, imaju i snažne povijesne veze iz carskoga doba.

Direktor Gazproma, Aleksej Miler, je Nijemac – potomak Nijemaca doseljenih u Rusiju  i obraćenih na pravoslavlje u vrijeme carice Katarine Velike. Prethodnik patrijarha ruskog Kirila, pokojni patrijarh  Aleksej, također je bio Nijemac. Najveći njemačko-ruski interes su dva plinovoda – Sjeverni tok 1 i Sjeverni tok 2.




Prije 5 godina, njemačka kancelarka Angela Merkel i tadašnji ruski predsjednik, Dmitrij Medvedev, otvorili su u u njemačkom gradu Lubminu, kontroverzni i najdulji svjetski podmorski plinovod Sjeverni tok, kojim se ruski plin transportira u zapadnu Europu i koji je od iznimne strateške važnosti za Njemačku. Direktor Sjevernog toka je bivši njemački kancelar i prethodnik Angele Merkel – Gerhard Schroeder.

Najavljena je i skorašnja gradnja plinovoda Sjeverni tok 2, koji bi ruski plin transferirao u Njemačku i Češku. Europska komisija je pod pritiskom Poljske  obustavila gradnju Sjevernog toka 2, što je dugo izazivalo nesuglasice između Njemačke i dijela zemalja EU članica koje zastupaju stavove da se Rusiji moraju nametnuti žešće sankcije zbog vojnog uplitanja u Ukrajinu i Siriju, posebno nakon aneksije Krima. Gradnji Sjevernog toka 2, protivi se i SAD, jer smatra da bi zaobilaženje Ukrajine kao tranzita, naškodilo gospodarskim reformama u toj zemlji. To je službeno stajalište koje je u stvarnosti posve političko.

Obustava gradnje Sjevernog toka 2, u kojem su također njemački energetski investitori, pogoduje poziciji LNG terminala na Krku  za transfer američkog ukapljenog plina. Europska komisija je obustavila gradnju Sjevernog toka 2,  ali je u listopadu ipak ukinula ograničenja za Gazpromovo korištenje plinovoda Sjeverni tok 1  s Njemačkom. Zajedno s nastojanjem da riješi optužbe EU-a protiv Gazproma za monopolističko ponašanje, rješavanje ključnih sporova s Moskvom pod njemačkom dominacijom, ponovno je naljutilo zemlje EU članice koje žele oštriji stav prema Rusiji .

Amerika na Kosovu

Srbija je Njemačkoj potrebna kao balans ostvarenja njezinih nacionalnih interesa s Rusijom. Rusiji je, pak, također potrebna kao mali, ali ne baš do kraja nevažan kotačić na bitnom geopolitičkom položaju u Europi, preko koje u svojoj sve bespoštednijoj borbi da zadrži status svjetske supersile, ”buši” prema zapadu. Pritom uključuje i transatlantski čvrsto uvezanu Njemačku kojoj je SAD, još prije ovog novog hladnoratovskog poretka, dodijelio ulogu psa čuvara na Balkanu i za koju CIA procijenjuje da je postala previše, uključujući i obavještajno, ”propulzivna” za Ruse koji bi mogli na taj način  utjecat i  na skorašnje izbore u Njemačkoj.Prepustiti BiH i Srbiju Njemačkoj, bila je kriva procjena vlade u Washingtonu.

Njemačka je posve, u odnosu na Rusiju i Tursku, podbacila u BiH, uključujući i plan EU-a za BiH, koji tu zemlju koja je još uvijek protektorat, vidi kao građansku državu što nema veze sa činjenicama ni razumom. Sve to samo je dovelo do još jačeg separatizma u Republici Srpskoj i islamizma u Federaciji. Što se Srbije tiče, SAD-u je u fokusu Kosovo kojeg Srbija, prema svom pregovaračkom okviru, treba diplomatski priznati, jer napredak s Kosovom je uvjet za otvaranjem bilo kojeg drugog pregovaračkog poglavlja.

Amerika na Kosovu, uz sve ostalo, ima i svoju najveću vojnu bazu u ovom dijelu Europe, znakovita naziva – ”Bond Steel”. Stoga očito ni Sjedinjene države nemaju ništa protiv da se čak i cinizam, poput ”blagoslova” Beograda da Kosovo dobije svoj međunarodni telefonski broj 00383, vrednuje kao ”veliki napredak” i Srbija nagradi s otvaranjem dvaju poglavlja i to javne nabave, te znanosti i kulture. Obrazovanje su blokirale Hrvatska i Bugarska. Hrvatsku, pritom, njemački mediji ne propuštaju nazivati zemljom koja koči. Generalno, dio zemalja članica, njemački stav prema Hrvatskoj koji glasi – ”pustite Srbiju da otvori poglavlje, pa onda s njom problem bilateralno rješavajte” – vide kao američki.

U ovom i ovakvom tkanju igara na Balkanu, Hrvatima je teško razumjeti što se događa, pa se kod nas pribjegava starim provjerenim obrascima kojima u neznanju bježimo u niše svoje lažne sigurnosti. Teško je razumjeti i način funkcioniranja među zemljama EU članicama, jer ni naše vlastite pregovore nismo pratili, već su se stavovi formirali temeljem nekih pučkih predrasuda uglavnom na kvazidesnici, forsirajući ne Europskoj uniji, već svojevrsnu ”nesvrstanost”. Uz “Njemačku koja nas voli” i ”Britaniju koja nas ne voli”. Ni jedan ni drugi mit ne stoji. Niti su odnosi između Njemačke i Hrvatske sjajni – kako je to u ponedjeljak u Berlinu kazala Angela Merkel.

Hrvatska ne može popuštati Srbiji

Charles i Camilla su za božićnu čestitku odabrali fotografiju s boravka u Hrvatskoj, a Velika Britanija, interesno predviđajući svoju budućnost i   gradeći buduće pozicije i savezništva u Europi,  nakon Brexita – podupire hrvatski stav o nužnosti ukidanja srpskog mini Haaga, tj. zakona o univerzalnoj nadležnosti. Theresa May, aktualna premijerka, još dok je bila ministrica unutarnjih poslova u Cameronovoj vladi, u britanskom parlamentu se zalagala za blokadu srbijanskih pregovora zbog tog zakona. Na koju politiku bi se onda Hrvatska, koja nije ”velesila”, trebala odlučiti?

Prije svega, ponovno se približiti SAD-u od kojeg se Hrvatska udaljila. Washington, a ne Berlin, za nas je mjesto na kojem se treba kvalitetno objasniti tko su i što su svi odreda -Tadić, Koštunica, Vučić, Nikolić… i zbog čega im Hrvatska ne može popuštati na srbijanskom EU putu, uz svo  razumijevanje interesa i  želja SAD-a da Srbiju ne prepusti ruskom utjecaju.

Naši političari su dovoljno i diplomati – od premijera do predsjednice – da znaju da sljedeće vrijeme trebaju iskoristit za srbijanske pregovore o poglavlju 23 i uz pomoć saveznica inzistirati na ukidanju zakona o univerzalnoj nadležnosti i pronalasku tijela nestalih. I time Hrvatskoj izgraditi poziciju prava da kaže u Bruxellesu, da je svaka fleksibilnost u odnosu na žmirenje Srbiji na zakon o univerzalnoj nadležnosti i to preko kostiju naših ubijenih po njihovim logorima – cinizam! I  da u tom slučaju, zajednička pravna stečevina Unije koja je nama gurana pod nos  poput neke ikone na koju se cijeli Bruxelles kune – posve gubi smisao!

Autor:Viktor Kodrič / 7dnevno / 16. prosinca 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.